Arhiv tekstova

U sljedećih nekoliko nastavaka govorit ćemo o poremećajima vida. Ovo su bolesti tj. tegobe koje tište mnoge ljude i s kojima se živi. To nisu bolesti opasne po život, ali njihovo neodgovarajući zbrinjavanje može uveliko smanjiti kvalitetu života neke osobe. Tako kod starih može otežati samoskrb, te je tada staroj osobi neophodna tuđa njega i pomoć. Kod mlađih osoba i radno sposobnog stanovništva, neadekvatno zbrinute tegobe  vida mogu izazvati smanjenje radne sposobnosti i sposobnosti za učenjem i samim tim sa sobom vući mnoge posljedice po oboljelog. U ovom broju obradit ćemo dvije veoma raširene tegobe s vidom, a to su dalekovidnost i kratkovidnost, te rjeđu tegobu, koja se zove astigmatizam. Osim ovih postoje i sljepilo za boje tj. daltonizam, noćno sljepilo, ablacija retine tj. odignuće mrežnice. Mrena, glaukom i degeneracija očne pjege su bolesti koje pogađaju pretežito starije stanovništvo i o njima će biti riječi u nekom od idućih nastavaka.

Kratkovidnost i dalekovidnost su poremećaji vida koji se odlikuju pogreškama u prelamanju svjetlosnih zraka, tj. u načinu na koji se zrake svjetla lome u oku i slike prenose u mozak. Kada sam oblik oka omogućuje stvaranje slike točno na mrežnici, vid je zdrav.

KRATKOVIDNOST ili miopija nastaje kada se slika stvara ispred mrežnice (zadnjeg dijela u očnoj duplji) tako da udaljeni predmeti izgledaju nejasni. Od kratkovidnosti boluje oko 20 posto stanovništva, pogađa podjednako muškarce i žene, nasljedna je i javlja se obično u djetinjstvu i prolazi do oko 20. godine. Kratkovidne osobe, kao što sama riječ kaže, jasno vide samo predmete koji su u njihovoj neposrednoj blizini. Takvo dijete drži knjigu blizu očiju dok čita i mora sjediti u prvom redu u učionici. Osnovna terapija je korekcijska, kada se bira između nošenja naočala ili umjetnih sočiva tj. leća. Naravno, ukoliko se radi o dječjoj dobi svakako se više preporučuje nošenje naočala jer nošenje leća iziskuje posebnu brigu i odgovornost. Operativno liječenje se preporučuje u težim slučajevima i u više od tri četvrtine operiranih dolazi do zavidnog poboljšanja vida.

DALEKOVIDNOST ili hiperopija suprotna je kratkovidnosti. Slika u oku se stvara malo iza točke jasnog vida na mrežnici tako da bliski predmeti izgledaju nejasno. S obzirom da oko ima veliku moć akomodacije ovi poremećaji se otkrivaju tek nakon četrdesetih godina. Vremenom se sposobnost akomodacije oka smanjuje te ljudi tek nakon dužeg razdoblja osjete simptome naprezanja očiju, osobito na kraju dana, te se propisuju naočale za korekciju dalekovidnosti. Postoji i starovidnost tj. presbiopija koja označava nejasan vid na normalnoj udaljenosti za čitanje i zbog nje mnoge starije osobe nose naočale.

ASTIGMATIZAM je često povezan s dalekovidnošću ili kratkovidnošću i javlja se zbog nepravilnog sočiva tj. leće ili nejednake zakrivljenosti rožnice. Obično je prisutan kod rođenja i godinama se ne pogoršava niti popravlja. Liječi se nošenjem naočala. Tipično za ovaj poremećaj vida je da neki predmeti izgledaju zamagljeno, a neki jasno, bez obzira na njihovu udaljenost od osobe koja ih gleda.

DALTONIZAM je poremećaj kod kojega osoba teško razlikuje crvenu od zelene boje i vidi sve kao nijansu sive boje. Sljepilo za boje javlja se uglavnom kod muškaraca i pogađa 8 posto muškog stanovništva. Zanimljivo je da je ovu bolest prvi opisao Dalton koji je i sam bolovao od nje, pa je po njemu i dobila naziv. Daltonizam je neizlječiva bolest i njeno postojanje svakako ograničava izbor zanimanja i nekih životnih funkcija oboljelih osoba.

(Nastavit će se)